A UJUTRO NESTAĆU
Nocas pijem bez nade
da jos me mozda trebas.
Stace put pre svitanja,
izbrisacu secanja,
i ujutro nestacu.
Popicu more pica,
pusticu reku suza.
O tebi svima pricacu,
i tebe drugima dacu,
a ujutro nestacu.
Sanjanom snu sad kraj je,
naci cu dan sto traje,
bol uz vino ispicu
i ujutro nestacu.
Napustila me sreca
sad bez ljubavi tvoje
na kocki sve izgubicu,
omcu sebi stavicu,
i ujutro nestacu.
Sad znam da nade nema
da mi se ikad vratis,
ne brini nista zato –
ja novu casu dolivam!
Jednu za tvoju dusu,
drugu za ljubav nasu,
dajte jos jednu casu –
a ujutro nestacu.